Posted on Category:Umeće

Sobne biljke

10. DifenbahijaDieffenbachiaL4

Ova biljka je u vašu saksiju došla iz – Brazila! U 19. veku iz Južne Amerike difenbahiju prenose u Evropu, i dobija ime po izvesnom Difenbahu, tadašnjem vrtlaru austrijske carske palate. Danas se najviše gaji u Americi.
Difenbahija je dekorativna sobna biljka, čvrstog stabla i dugih, izražajnih listova sa šarama.
Veoma je retko da difenbahija procveta. Njeno cveće je zeleno, nežno i neupadljivo.
Dobro uspevaju i u stanovima u kojima nema mnogo svetlosti, što nije česta karakteristika šarenih biljaka. Kako raste, donje lišće joj opada i stablo može da postane visoko i nestabilno, pa se mora poseći. Zimi je obavezno zalivajte mlakom vodom.

9. Šefleraschefflera_up_close__by_barn9-d4nmia4

Ova jednostavna i lepa biljka je u stvari zimzeleno drvo iz Australije i sa Novog Zelanda, koje naraste u visinu dva do četiri metra, a tek se odnedavno gaji u saksijama. Ime je dobila po gospodinu Šefleru, botaničaru iz Gdanjska.
Mala šeflera je neskladna, ali kada naraste iznad 60 centimetara, listovi dolaze u srazmeru sa peteljkama. Može imati zelene cvetiće, koji se retko stvaraju kad se uzgajaju kao lončanice.
Dobro podnose slabo osvetljenje i umerenu hladnoću, promaju i duvanski dim – što ih čini izdržljivim biljkama, lakim za održavanje. Ako volite svoje šeflere, prskajte ih kišnicom dva ili tri puta nedeljno.

8. Fikusfikus_bendgamina

Fikus je veliki priljatelj ljudi koji žive u gradu. Ova lepa zimzelena biljka ne samo što prijatnim zelenim listovima odmara oči, već i odlično filtrira vazduh! Posebno je dobar u apsorbovanju formaldehida, koga ima mnogo u našem okruženju.
Sve vrste fikusa imaju jako elipsasto lišće, a kroz njega teče mlečni sok koji je otrovan. Kod nas ne može da cveta. Ne sme biti izložen direktnom uticaju sunca, a najveći neprijatelj su mu crveni pauk i – promaja! Nije ni čudo što je fikus prevalio put iz Indije da bi postao omiljen u srpskim saksijama.

7. Kaktus1717c6d887bbbd5cb05cab00930fa741

Bodljikavi kaktusi su izuzetno otporne biljke koje odlično preživljavaju sušu i surove uslove. Potiču iz Amerike, najviše ih ima naravno u Meksiku, a postoji više od hiljadu vrsta kaktusa!
Kaktusi vole direktne sunčeve zrake. Kod patuljastih vrsta, više različitih kaktuščića se mogu držati zajedno u jednoj saksiji, a posebno lepo izgledaju u providnoj posudi ispunjenoj raznobojnim peskom i kamenčićima.
Ukoliko se pravilno gaje, kaktusi će jednom godišnje procvetati. Retkom lepotom ovih cvetova, bodljikavi kaktus će nagraditi vašu pažnju. Ipak, kako su kaktusi pomalo namćorasti, ovo cveće će jako kratko trajati. No, utoliko je uživanje u njihovoj lepoti još izuzetnije.
Feng šui ne preporučuje držanje biljaka koje imaju bodlje, jer one navodno unose neslogu, oštre i prekidaju energiju doma. Ukoliko smatrate da su principi feng šuija istiniti, opet vam ostaje sasvim dovoljno vrsta kaktusa koje nemaju bodlje, među kojima možete naći svog novog saksijskog ljubimca.
Mnogi veruju da se od kaktusa pravi originalno jako alkoholno meksičko piće tekila. U stvari, tekila se proizvodi od biljke agave, koja samo liči na kaktus. Pa, ukoliko ste planirali da svog ljubimca jednog dana pretvorite u tekilu, džaba ga gajite… Možda uspete da napravite nekakvu rakiju…

6. FiladendronFILADENDRON_slika_O_22705553

Filadendron je među biljkama koje najčešće pune saksije, jer odlično opstaje u stanu. Javlja se u tridesetak različitih vrsta. Ova tropska zimzelena biljka dolazi sa ostrva Zapadna Indija i iz Centralne Amerike, a u džunglama iz kojih potiče daje jestiv plod i može da poraste i do deset metara. Ali budite bez brige, vaš filodendron iz saksije teško da će prerasti plafon.
Mladi filadendron ima lišće srcastog oblika, a kod starijih je dugo do 80 cm. Cvet koji se retko javlja u sobnim uslovima je beo sa žutim prašnikom, pa podseća na lalu.
Pazite ako imate kućne ljubimce, sprečite ih da grickaju filadendron, jer je otrovan. Ipak, ne odustajte od ove biljke zbog toga, pošto odlično prečišćava vazduh.

5. Ciklama26-vel

Za ciklamu kažu da je najlepša biljka koja cveta zimi. Ona se teže održava i prava je botanička poslastica ukoliko uspete da je odgajite. Tajna je u tome da je držite stalno u što hladnoj sobi i da održavate visok stepen vlažnosti vazduha, držeći je na podlozi sa mokrim peskom ili u saksiji obloženoj vlažnim tresetom. Kada je dobro uzgojena, njeno lišće je tolio čvrsto da okrenuta naopačke biljka stoji uspravno na njemu.
Najčešće gajena u stanu je ciklama iz sredozemnog područja, čija se cvetna stapka, dok plod cveta, savija u spiralu. Savremene ciklame mogu biti u raznim bojama: bele, svetloroze, tamnoroze, narandžaste, tamnocrvene, i, naravno, ciklama boje.

4. Spatifilumspatifilum

Još jedna biljka od koje bi trebalo da sklanjate kučiće i mačiće, jer su joj listovi blago otrovni. Ako ćemo iskreno, ni to latinsko ime joj nije baš najlepše. I pored toga je veoma popularna, i to sa dobrim razlogom. Spatifilum je lak za održavanje, lepo uspeva u stanu, dekorativno izgleda, i često cveta. Ima šiljate zelene listove na dugačkim drškama, a na tankim cvetnim grančicama se pojavljuju beli cvetovi, u povoljnim uslovima tokom celog leta. Nakon perioda cvetanja, dršku treba odseći da bi biljka nastavila da cveta.
Voli tamnije delove stana, a i oni vole spatifilum, jer ih razvedri i oživi.
Spatifilum nije samo lep, on je i vrlo koristan. Izvrstan je borac protiv štetnih zračenja. Posebno dobro apsorbuje zračenje koje dolazi od kompjutera i kućnih aparata, pa je poželjan u svakom savremenom domu.

3. LjubičicasaintpauliaL1

Kažu da su ljubičice jako nežne i osetljive na negativne uticaje okoline, i da su simbol ljubavi i porodice. U saksijama se najčešće gaje afričke ljubičice (Saintpaulia), koje, logično, potiču iz Afrike. I zapravo nemaju ništa zajedničko sa malenim evropskim ljubičicama, koje su vesnici proleća.
Originalne afričke ljubičice imaju tamnoplave cvetove, a razvijeni su i hibridi sa cvetovima u svetloljubičastoj, beloj, roze i crvenoj boji i u boji jorgovana, a ima ih i sa dvostrukim cvetovima. Ljubičica sa belim cvetovima je najređa, i vremenom će promeniti boju na rubovima latica.
Afričke ljubičice nisu mnogo teške za održavanje. Dobro uspevaju u prostorijama u kojima ima pare, dakle u kuhinji i u kupatilu. Pripazite da zimi ne budu u jako hladnim sobama, niti na promaji. Najviše vole da se nalaze pored prozora na istoku i uživaju u pogledu kada se rađa sunce. Kako biste podstakli razvoj cvetnih pupoljaka, ostavite biljku da miruje 6 nedelja na nižoj temperaturi nego obično, i držite je nešto suvljom uz zalivanje jednom nedeljno. Tada će se pojaviti više većih cvetova.

2. Drvo života – JukaFLOR_PAGANO_PIANTE_VERDI_YUCCA_TAGLIE_25022014185322

Drvo života, debelog stabla sa rozetama i šiljastim listovima, odlično preživljava loše uslove. Možete da ga ostavite na suncu, na vazduhu, može čak i da prezimi napolju, jedino mu uvek treba vlaga u zemlji. Ipak, ne budite okrutni prema njemu, jer kada se propisno gaji u kućnim uslovima iz rozeta raste cvetno stablo sa zvonastim cvetovima. Dolazi iz Severne Amerike i Indije. Iako vrlo sporo raste, niko se ne ljuti na njega, jer je veoma dekorativno. Nekad se i isplati čekati, jer pojedine vrste narastu čak 12 metara. Osim što je izdržljivo i otporno, iz stabla drveta života izbijaju nove mladice, a pre dve hiljade godina je korišćeno za jelo i za lečenje (posebno kod Indijanaca), pa je tako zaradilo svoje ime.

Pri kupovi, obratite pažnju na to da li su rozete lepo razvijene, a ukoliko je lišće pocrnelo, drvo je oštećeno tokom transporta.

1. Orhideje1375268209

Orhideje su predivne biljke koje uglavnom nije jednostavno održavati. Ipak, podvrsta Phalaenopsis je zahvalna za gajenje u stanu. One mogu da žive godinama i stalno cvetaju. Držite ih na istočnom prozoru, a posle perioda cvetanja ih premestite u prostor gde će mirovati bez zalivanja mesec dana. Po opadanju cvetova, nemojte seći zdravu cvetnu stabljiku i redukujte zalivanje, pa će cvetati i dva puta godišnje.
Orhideje su simbol ljubavi, erotike i bogatstva, i veruje se da pospešuju plodnost i snagu. Zato se preporučuje njihovo držanje u poslovnom prostoru i, naravno, u spavaćoj sobi.

Posted on Category:Svakodnevica

Najveće slave u Srba

10. SVETI ARHIĐAKON STEFAN (9. januar)

Sv_Stefan1
Pravoslavna crkva i vernici, trećeg dana Božića, sećaju se svetog prvomučenika – arhiđakona Stefana. Stefan je bio Jevrejin,rođak apostola Pavla, pripadnik onog dela jevrejskog naroda koji su živeli u grčkim oblastima i govorili grčkim jezikom. Stradanje svetog Stefana dogodilo se godinu dana posle silaska Duha svetoga na apostole, odnosno iste godine kada se Gospod Isus Hristos vazneo na nebo. Prvi je hrišćanin koji je stradao za Gospoda i zato se naziva Prvomučenikom a prvi je od sedam rukopoloženih đakona od strane apostola te se naziva i Arhiđakonom.

9. SVETI ILIJA (2. avgust)

sv-ilija
Smatra se najsilovitijim među ognjenim svecima. Slave ga ćurčije, terzije, kožuhari, lončari i grnčari, berberi, duvandžije, zlatari, puškari, kantardžije, električari, vodeničari, autolimari i taksisti. Prorokovao je 25 godina. Ime mu na jevrejskom znači snaga gospodnja. Srbi su, prelazeći u hrišćanstvo, mnoge osobine starog boga Peruna preneli na svetog Iliju, koji, kao gromovnik Perun, upravlja munjama i gromovima. Sveti Ilija se, po predanju, uvek vozi u ognjenim kolima u koja su upregnuta četiri konja iz čijih nozdrva suklja plamen. Grmljavina nije ništa drugo do tutnjava kola svetoga Ilije kojima se svetac vozi po nebu i oblacima. Pred smrt uzeo je za naslednika u proročkom zvanju Jelisija i otišao na nebo u ognjenim kolima.

8. SVETI VELIKOMUČENIK DIMITRIJE (8. novembar)

Sveti-Dimitrije
Prema predanju, svetitelj Dimitrije rođen je i živeo u Solunu, izmoljen od Boga kao dugo čekani i jedini sin odgajan je sa velikom pažnjom. Car Maksimilijan (240-310) ga je postavio za vojvodu kao naslednika svoga oca, nadajući se njegovoj odanosti u progonu hrišćana. Umesto toga, propovedao je hrišćanstvo u rodnom gradu zbog čega je bio izveden pred cara koji je naredio da ga utamniče. U zatvorskoj ćeliji su ga ubili vojnici, zatekavši ga u molitvi. Smatra se zaštitnikom Soluna jer je ovaj grad spasao od neprijateljske vojske. Sa velikim poštovanjem, pored Grka i Srba, slave ga i Rusi. Poznato je i da su se na Mitrovdan hajduci razilazili i odlazili da prezime kod jataka, da bi se opet sastali na Đurđevdan otuda i izreka u narodu ’’Mitrov danak, hajdučki rastanak’’.

7. PREPODOBNA MATI PARASKEVA (27. oktobar)

Sveta_Petka
Svetoj Petki, zaštitnici žena, svetiteljki koja je pomagala bolesnima i siromašnima i zaštitnici žena i nemoćnih vernici se svakodnevno obraćaju molitvom za spas. Rođena u Epivatu u Maloj Aziji, pri kraju 10. ili početkom 11. veka inače je srpskog porekla, u imućnoj hrišćanskoj porodici. Posle smrti roditelja odpočela podvižnički život. Pored hramova svete Petke često se nalaze izvori lekovite vode. Rođena je Mnoge godine je provela u pustinji, u postu i molitvi. Predanje dalje kaže da joj se u snu javio anđeo i uputio u otadžbinu da širi veru Hristovu. Zato se sveta Petka na ikonama predstavlja u ženskoj monaškoj odeždi, sa krstom u ruci i mirtinom grančicom, simbolom mučeništva. Njene čudotvorne mošti su prenošene iz Carigrada u Trnovo,Beograd a danas su u Rumuniji u gradu Jašu.

6. SVETI SAVA (27. januar)

Eglise_Saint-Sava_-3
Prvi srpski arhiepiskop, bio je najmlađi sin velikog župana Stefana Nemanje, kršten kao Rastko, a prilikom zamonašenja uzeo je ime Sava. Njegovim ustoličenjem za arhiepiskopa 1219. godine utemeljena je i samostalna Srpska pravoslavna crkva. Zajedno sa ocem Stefanom, zamonašenim kao Simeon, sveti Sava je osnovao Hilandar i izgradio još 14 manastira. U Studenici je 1209. osnovao prvu bolnicu na području srpske države. Smatra se začetnikom srpske srednjovekovne književnosti. Upokojio se 1235. u bugarskom gradu Trnovu na Bogojavljanje.Malo je poznato da je Sava prvi čovek koji se popeo na vrh atosa, najviši vrh Svete Gore. Inače se Ova slava smatra slavom svih prosvetitelja, a Sveti Sava je veoma poštovan u u Bugarskoj i Rusiji.

5. SVETI APOSTOL LUKA (31. oktobar)

Sv_ev_Luka
Sveti Luka je jedan od prvih propovednika hrišćanstva, savremenik Isusa Hrista i jedan od pisaca četiri priznata jevanđelja. Smatra se da je sveti Luka lično poznavao Bogorodicu i da su tri ikone sa njenim likom koje je svetitelj naslikao najbliže njenom pravom izgledu. Slikarsko delo ovog svetitelja, rodom iz Antiohije, su i ikone svetih apostola Petra i Pavla, a crkva ga smatra osnivačem hrišćanskog ikonopisa. Kao svog zaštitnika slave ga i obrazovne ustanove, među kojima je i Akademija Srpske pravoslavne crkve za umetnost i konzervaciju. Imao je 84 godine kada su ga bezbožnici stavili na muke i obesili na jednu maslinu u Tebi.U vreme cara Konstantina , mošti ovog sveca prenete su u Carigrad.

4. SVETI ARHANGEL MIHAILO (21. novembar)

arh-mihailo
Od Davnina su ljudi praznovali anđele Božije ali se to umelo otrgnuti u njihovo obožavanje i jeres. Laodokijskim saborom i 35. pravilom ustanovljeno je ispravno praznovanje anđela. Arhistratig Mihailo je, prema predanju, sabrao vojsku anđela da bi se suprotstavili silama zla palog anđela Lucifera (Satanaila). Sam rat su prelepo u književnosti opisali Milton i Njegoš. Mihail na jevrejskom jeziku znači ravan Bogu i od prvih hrišćanskih vremena predstavlja se kao vojvoda, sa kopljem u desnoj ruci koje upire na Lucifera. Arhangel Mihail smatra se naročito čuvarem pravoslavne vere i borcem protiv jeresi. U narodu se veruje da je “živi svetac”, pa se u nekim krajevima na slavske obrede ne iznosi žito. Na pravoslavnim ikonama se arhangel Mihailo predstavlja sa krilima, u vojvodskoj odeždi, sa mačem u jednoj i kantarom u drugoj ruci, jer prema predanju meri duše…

3. SVETI JOVAN KRSTITELJ (20. januar)

Sv_Jovan_Krstitelj_Jovandan
Dan po Bogojavljenju posvećen je svetitelju i proroku koji je krstio Isusa Hrista na reci Jordan i prethodno najavio njegov dolazak krštavajući i okupljajući nove vernike oko potonje hrišćanske crkve. Na pravoslavnim ikonama sveti Jovan je predstavljen sa krstastim štapom u levoj ruci i napisom – “Pokajte se, jer je blizu carstvo nebesko”. Sveti Jovan je od mladosti bio posvećen veri i uzor je poštenja i pravdoljublja, pa se u srpskom pravoslavlju poštuje običaj bratimljenja “po Bogu i svetom Jovanu”. Posekao ga je car Irod. Jevanđelist Luka, pokušao je da prenese njegovo telo ali je uspeo da prenese samo jednu ruku u Antiohiju gde je čuvana do 10 veka a posle je preneta u Carigrad gde je stajala do njegovog pada posle čega joj se gubi trag.Priča se da je svake godine na dan svetitelja ruka iznošena pred narod. Ako bi bila raširena najavljivala je rodnu godinu a ako bi pak bila zatvorena spremala se glad i nestašica.

2. SVETI VELIKOMUČENIK ĐORĐE (6. maj)

sv-đorđe
Sveti Đorđe (275-303), čiji je praznik u narodu poznat kao Đurđevdan, istorijska je ličnost i živeo je u vreme cara Dioklecijana (284-305). Rođen je u porodici imućnih roditelja u Kapadokiji. Kada mu je otac postradao kao hrišćanin majka mu se preselila u Palestinu gde je dečak odrastao i već u dvadesetoj stigao do čina tribuna ( vojni čin). Kada je odvažno caru saopštio da je hrišćanin započelo je njegovo stradanje za veru. Dioklecijan ga je osudio na smrt odsecanjem glave. Na pravoslavnim ikonama slika se Sveti Đorđe (Georgije) na belom konju, kako krstastim kopljem ubija aždaju koja je simbol – nemani paganstva. Devojka sa carskom krunom koju spasava predstavlja simbol hrišćanske vere. U našem narodu se slavi dva puta godišnje – kao praznik prenosa moštiju svetitelja (Đurđic, 16. novembra) i 6. maja, kada se obeležava dan njegove smrti.

1. SVETI NIKOLA ČUDOTVORAC (19. decembar)

sveti-nikola
Obično se kaže da Nikoljdan pola Srba slavi, a druga polovina ide na slavu tako da je ovaj dan skoro pa nacionalni praznik. Ovaj slavni svetitelj u maloazijskoj oblasti Likiji u gradu Patari oko 270. godine kao jedinac bogatih roditelja. Duhovnom životu podučavao ga je stric Nikolaj, sa kojim se zamonašio u manastiru Novi Sion. Po smrti svojih roditelja, vođen nebeskim glasom širio je po narodu veru , pravdu i milosrđe. Ubrzo je postao i arhiepiskop ali kako je to bilo vreme progona hrišćana dospeo je u tamnicu. Molitvama je more krotio i brodare od bura spasavao, kaže predanje, pa se smatra zaštitnikom moreplovaca i svih putnika, ali i dece, učenih ljudi, trgovaca. Smatra se da je običaj po kome se deci uoči Svetog Nikole u cipelice potajno stavljaju pokloni potekao otuda što sveti Nikola svoja dobročinstva nikada nije činio javno. Zanimljivo je da je prisustvovao prvom saboru u Nikeji i da je boreći se za istinu, u raspravi , udario jednog jeretika zbog čega je odstranjen sa sabora. Preminuo je 6. decembra 343. godine (19. decembra po novom kalendaru).

Posted on Category:Životinje

Zanimljivosti o psima

10. Pedigre pasa

1

Pre čak 27 do 40 hiljada godina, ljudi su pripitomili vukove, od kojih su nastali psi. Pošto su počeli da žive u zajednici sa ljudima, bili su zaštićeni i život za njih više nije bio toliko surov, pa su se vukovi nekako opustili, i pretvorili u pse. Odrasli psi se u principu ponašaju kao vučji mladunci: mašu repićem, laju dok odrasli vukovi zavijaju itd. Psi su otprilike kao vukovi koji nikad ne odrastu. Da ne kažemo kao mali, slatki, malo zaostali vukovi.

9. Svemoćna njuška

2

Čulo njuha kod pasa je jače od našeg od 10 do 100 hiljada puta. Pas liže svoju vlažnu njušku jer se mirisne čestice lepe na nju, a nozdrve mogu da pomeraju nezavisno jednu od druge i utvrđuju pravac iz kog stižu mirisi. „Namirisao sam šargarepu sa desne strane. To ne volim. Idem levo, levo njuškam neko meso!“
Pas na osnovu mirisa može da shvati mnogo toga, pa i šta je neko jeo i kako je raspoložen. Postoje psi koji umeju da nanjuškaju određene bolesti kod ljudi, poput kancera, dijabetesa i epilepsije.

8. Pseći bonton

3

Koliko god vi bili ponosni na svog psa, on nakon vršenja nužde ne zakopava mesto zločina zemljom jer je lepo vaspitan. Baš suprotno, psi u stvari na ovaj način mirisnim žlezdama koje se nalaze na šapama dodatno obeležavaju teritoriju.
Sa druge strane, kada vaš pas njuška drugom psu zadnjicu, on nije stašno nekulturan i ne morate se stideti. Njemu to znači: “O, dobar dan, uvaženi drugi psu, ko ste beše vi?” Naime, miris iz pomenutog područja je specifičan za svakog psa, i služi im za identifikaciju. Kada uplašeni pas savije rep između zadnjih nogu, on u stvari prikriva taj miris. Ovo ponašanje bi u ljudskom bilo ekvivalent pokrivanja lica rukama.

7. Pseći vid

4

Nije tačno da su psi daltonisti. Oni vide plavu, zelenkasto-žutu i razne nijanse sive boje (crvenu vide kao sivu). Iskreno, nije nam baš najjasnije kako su veterinari ovo saznali, osim ako im neki pametni pas nije to nekako rekao.
Vratimo se na pseće oči. Malo je poznato da noćni vid nije rezervisan samo za mačke. Psi imaju posebnu očnu membranu, zahvaljujući kojoj odlično vide u mraku. Verovatno niste primetili ni da imaju čak tri očna kapka, od kojih jedan služi za vlaženje oka.

6. Ko to tamo… laje?

6..3

Iako se rađaju gluvi, psi nakon dvadesetak dana počinju da čuju, i od tada detektuju zvuke četiri puta udaljenije nego ljudi, a u stanju su da čuju i zvuke na višim frekvencijama od nas. Upravo se u tome krije tajna večnog neprijateljstva između pasa i usisivača – psi stalno laju na njih jer usisivači, osim uobičajne buke, ispuštaju i uznemirujuće zvuke više frekvencije – koje mi uopšte ne čujemo.
Na kraju pesme „A day in the life“, Pol Makartni je snimio ultrazvučni zvižduk koji mogu da čuju samo psi, za svog ljubimca škotskog ovčara.
Pseće uši su pravi radari, pomeraju ih pomoću 18 različitih mišića i lociraju izvor zvuka za svega šest stotinki. Osim ovoga, psi pomeranjem ušiju prave većinu od 100 različitih izraza lica.

5. Najmanji i najveći

7

Ako ste mislili da su maltezeri mali, pričekajte malo. Najmanji pas na svetu bio je jorkširski terijer iz Blekburna u Engleskoj. Za svoj drugi rođendan, ovo kučence je bilo visoko sedam centimetara, dugačko deset, a bilo je teško čitavih 110 grama. Pa, joj.
Najveći pas na svetu je bila jedna danska doga, simboličkog imena Zevs, iz Mičigena. Zevs je ušao i u Ginisovu knjigu zahvaljujući svojoj zadivljujućoj visini od 112 centimetara. Kad bi se podigao na zadnje šape, njegova visina bi dosegla 2,25 metra!
Iako, pošto su pripadnici iste vrste, teoretski bilo koji mužjak i bilo koja ženka mogu da se pare, za neke je to zaista prosto nemoguće. Od 339 različitih rasa, pojedini psi su pravi džinovi, a drugi su stvarno sićušni.

4. Pametan kao pas

9.1

Pseća inteligencija je na nivou dvogodišnjeg deteta. Pas može da razume oko 200 reči, čak i da reši neke matematičke zadatke. Najinteligentnija rasa pasa je border koli. Jedna izuzetna pripadnica ove rase, Časer, razumela je čak 1000 reči, pa i neke strukture rečenica. Fasciniran ovom kerušom, njen vlasnik, psiholog Džon Pajli, napisao je knjigu o njoj.

3. Pasja vrućina

10.1

Dobro je što će vlasnici pasa uštedeti na kupovini psećeg dezodoransa, pošto isti ni ne postoji. Psima se telo ne znoji, samo jastučići na šapama. Termoregulaciju psi vrše putem dahtanja. Kada mu je vruće, pas može da napravi između 300 i 400 udaha u vremenskom intervalu u kom obično udahne 30 do 40 puta. Takođe, kada mu je vruće, pas ume i da nađe hlad, da se zakopa u zemlju, da bućne u vodu, da legne na hladne pločice u kupatilu…

2. Čeljust

13

Pljuvačka psa ne samo što je 4 puta čistija od ljudske, već je naučno potvrđeno da je antiseptična. Psi to instinktivno znaju, jer uvek ližu svoje rane, a isto tako i rane onih koje vole. Sledeći put nemojte terati psa koji je prišao da vam poliže posekotinu. Umesto toga, pustite ga i nagradite ga nekim keksićem. A kakvog je ukusa taj keksić za njega?
Psi imaju oko 1700 receptora za ukus, dok ljudi imaju 9000. To donekle objašnjava zašto pojedini psi zaista nisu probirljivi i mogu stvarno svašta da pojedu. Opet, mačke imaju 473 ta receptora, a ipak ne jedu bilo šta. Biće da je to ipak stvar karaktera.

1. Ljubav ljudi i pasa

love

Pas je odavno čovekov najbolji prijatelj. Ušle su u legendu priče o izuzetno vernim psima koji su nakon smrti vlasnika godinama odlazili na njihov grob. I ljudi umeju da uzvrate tu ljubav, a poneki malo i preteruju.
Tako je Leona Helmsi, vlasnica lanca hotela, svom ljubimcu maltezeru testamentom ostavila 12 miliona dolara, hotele, zavidne nekretnine i vozni park – mnogo više nego svojim unucima. Ovaj srećni maltezer je živeo u raskoši još tri godine nakon gazdaričine smrti. Stvarno ima ekscentričnih bogataša!
A čovek koji je posedovao najviše pasa je bio Kublaj Kan, mongolski car koji je vladao u XIII veku. Taj čovek je zaista obožavao pse. Imao ih je pet hiljada! Doduše, verovatno nije svaki od njih imao ime…

Za još zanimljivosti o životinjama, pogledajte ovde i ovde!