Posted on Category:Književnost

10 Priča od šest reči!

10. “Nisi dovoljno dobar u umetnosti, Adolfe.”

— “myoldaccntwasdeleted”

hit

9. Mama me naučila da se brijem.

– Nepoznat autor

o-growing-up-without-father-facebook

8. Ulice pune vode. Čekam dalja uputstva.

– Robert Benchley

(Telegram koji je pisac i humorista poslao iz Venecije uredniku Njujork tajmsa.)
ven

7. Popravio je kod; svet je spasen.

– Zack Ford

kod

6. “Pogrešan broj”, reče dobro poznati glas.

– “bailiff”

tel

5. Prednost Alchajmera: novi prijatelji svakog dana!

– Shweta Ghosh

starac

4. “Biće to naša tajna”, prošaputa tata.

— Koos Drescher

sh

3. MAŠINA ZA BUDUĆNOST RADI!!! … Nema nikoga…

– Harry Harrison

zemlja

2. “Muškarac?!” “To mi je stara vozačka.”

— “CraboTheBusmaster”

namig

1. Na prodaju: dečje cipelice, nikad nošene.

– Hemingvej

cipelice

Genijalni Hemingvej je ovom pričom otvorio vrata takozvanoj blic-fikciji (fleš fikciji). Reč je jezgrovitim pričama za koje je upotrebljen najmanji mogući broj reči. Literatura se tako prilagodila savremenom senzibilitetu i – manjku vremena za lepu reč. Modernog čoveka ipak i dalje interesuje književnost, ali mu pažnja traje kratko, pa je potrebno u što sažetiju formu zgusnuti što više: više smisla, više fabule, više osećanja.
Jedan od aktuelnih tipova fleš fikcije je i tviteratura. U pitanju su priče koje nemaju više od 140 karaktera (slova, uključujući razmake), na koliko je ograničen jedan tvit.
Najekstremnija vrsta su priče od šest reči, divan primer veličanstvene moći jezika da kroz izuzetno malo reči prenese snažne emocije, baš kao u poeziji.

Da skratimo priču! Čuvena Hemingvejeva blic-priča u formi oglasa je po legendi nastala zbog opklade među prijateljima piscima, u kafani. Napisana je na salveti, koja je zatim dodavana oko stola i donela piscu po deset dolara od svakoga ko nije verovao da je moguće u svega šest reči – napisati smislenu priču, koja još može i da rasplače.

Kako bi izgledala vaša priča u šest reči?

5 thoughts on “10 Priča od šest reči!

    Posle mećave nađosmo jedino njegov šal.

    Konačno je ispunio pluća vazduhom zavičaja.

      Rodnu grudu,osetio tek na groblju

    Iz manastira je pobegla sa ljubavnicom.

    Pisanje – moj zivot… Puklo mi pero…

Write a Reply or Comment

Your email address will not be published. Required fields are marked *

This site uses Akismet to reduce spam. Learn how your comment data is processed.